Razmišljaš o mirnom odmoru u Hrvatskoj, a pritom zamišljaš plažu u Makarskoj s glavom do glave i pomalo te hvata jeza od toga? Onda to slobodno zaboravi. Ako se želiš na odmoru odmoriti od civilizacije, čitaj dalje, imamo za tebe savjet za nekoliko uvala s robinzonadama na otoku Hvaru. Sve ove uvale smo obišli. Selo Bogomolje i njegove uvale su nam, naime, potpuno stvar srca. Čarima ovih uvala smo toliko podlegli da smo ovdje dolazili 10 godina i češće nego samo na ljetni odmor. To je mjesto gdje se vrijeme pomalo zaustavilo. Čak i turistički vodiči zanemaruju ovaj dio otoka.
Ljetovališta na otoku Hvaru
Otok Hvar presijeca od istoka do zapada samo jedna asfaltna cesta. U zapadnom dijelu otoka nalaze se poznati gradovi kao što su Hvar, Stari Grad, Vrboska i Jelsa. To su jedina veća ljetovališta na otoku. Na istoku se nalazi lučko ljetovalište Sućuraj, kamo vozi trajekt s kopna. Između Jelse i Sućurja raštrkano je nekoliko malih sela. Neka od njih su već podlegla odljevu mladih ljudi za poslom na kopno i postala su napuštena naselja. Čovjeku je žao pogledati te propadajuće građevine. Jedno od sela koje je zasad uspjelo zadržati nekakav, iako uspavan, životni tempo, jest slikovito selo Bogomolje.
Selo Bogomolje
Selo čini nekoliko kuća raštrkanih oko ceste, jedna pošta, crkva s grobljem i jedna trgovina na malom trgu. Trgovina služi i kao svojevrsni informativni centar za one koji nastavljaju put u uvale i ne znaju put. Također je to mjesto gdje se tijekom dana susreću i zajedno sjede mještani. Zamislite da je vruć ljetni dan, cvrčci cvrče, zrak treperi i miriše na more, lavandu i prašinu s cesta, a vi sjedite na klupi ispred trgovine u centru svih zbivanja i pijete svoje rashlađeno pivo. Vrijeme se lijeno prelijeva kao valovi na moru za vrućeg poslijepodneva, a vi pritom promatrate lokalni kolorit. Na klupama oko vas starosjedioci raspravljaju o važnim točkama lokalnog života i vode filozofske debate o raznim temama, uključujući i politiku. Uz to piju pivo i puše. Povremeno dođe neki turist po kupovinu najnužnijeg. Za čas dolazi Zvonko, vlasnik jedne od robinzonada, koji danas na autu prevozi živu kozu. Zatim dolaze neki zalutali turisti i pitaju u trgovini za put do uvale. U međuvremenu se Ante ljuti što su mu turisti razbili krevet, a Ivo slikovito opisuje kako su mu gosti jednom začepili cijev od WC-a poklopcem od kreme. I tako stalno u krug dok ne shvatite da je piva bilo dovoljno i da se još morate vratiti u smještaj u uvali.
Plesne zabave
Bogomolje je najbliža civilizacija uvalama koje se usijecaju u more ispod sela. Ovdje nema restorana. Jedina zabava su redovite ljetne plesne večeri – Bogomoljske ljetne večeri, što je seoska zabava s živom glazbom, malim osvježenjem i tombolom. To jest, bile su, do 2016. godine. Sljedeće godine se, nažalost, organizatori nisu složili oko toga u kojem obliku bi se plesovi trebali nastaviti i, kako to obično biva, prestali su ih organizirati. To je velika šteta, jer je to bila ugodna zabava. Povremeno se tamo usudio i poneki turist. Upravo ovdje smo se upoznali s mnogim lokalnim stanovnicima. Plesni podij je često bio vrlo pun i plesalo se ponekad do jutarnjih sati. Treba napomenuti da su se mještani osjećali počašćenima ako bi turisti posjetili ples. Od tada se uspjelo barem jednom ljeti organizirati vanjsku zabavu kod igrališta za "balote". To je lokalni sport srca, morate ga isprobati. Lokalni prvak Miro Rudan bit će dostojan protivnik i sigurno neće odbiti poziv na igru. Vjerojatno će, međutim, tijekom zabave biti jedan od glavnih igrača tekućeg turnira. Uz sve to svira živa glazba, a ima i što za pojesti i popiti. Svi se trude oko organizacije zabave i svatko nekako pridonosi.
Put do uvala do robinzonada
Asfaltna cesta iz sela nastavlja dalje prema moru do pojedinih uvala odsječenih od svijeta. S te ceste se zatim skreće na makadamsku cestu i odatle se dalje spušta u pojedine uvale, sve dok cesta ne završi u posljednjoj uvali – u uvali Solotiša. Osim mještana i smještenih turista, ovamo rijetko tko dolazi, ponekad neki zalutali turist koji traži put. Prije nekoliko godina ovdje su bile samo skromne ribarske kućice bez struje ili vode i dostupne samo pješačkom stazom. Mještani su izvorne ribarske kućice preuredili u apartmane i iznajmljuju ih. Uvale na sjevernoj strani su elektrificirane, uvale južne strane još nisu. Na južnoj strani se tako još uvijek koristi solarna energija. Treba reći da zahvaljujući modernim solarnim akumulatorima i ostaloj tehnici danas solarna energija više ne predstavlja nikakav problem i struja je tako dostupna cijeli dan. Međutim, ne svaka kuća ima ovu modernu opremu pa se može dogoditi da za oblačnog vremena budeš bez struje. Ono što jedan vidi kao romantiku ili izazov robinzonskog iskustva, drugoga će odvratiti – uvijek se isplati unaprijed provjeriti ove informacije. Također ti se isplati provjeriti koliko je ukupno kuća u uvali. Negdje je samo jedna i bit ćeš tamo sam, drugdje su možda četiri i time će biti i više ljudi na plaži. Ali na Makarsku s glavom do glave zaboravi.
Kako su nastale robinzonske kućice
Vlasnik trgovinice u Bogomolju, gospodin Ivo, nam je ispričao kako je bilo teško preurediti ribarske kućice u vrijeme kada do uvala nije vodila nikakva cesta i sav građevinski materijal se tako morao nositi pješice iz sela, ili u boljem slučaju prevesti morem. Za bolju predodžbu – put iz posljednje uvale Solotiša do sela Bogomolje nam je pješice trajao više od sat vremena. Iznajmljivanje kuća u uvalama počelo je polako i za to su zaslužni Slovenci. Oni su bili prvi gosti prije otprilike 30 godina, koji su ovamo došli (neki navodno greškom) i tražili smještaj. Tada kuće još nisu bile preuređene u apartmane, pa su ih mještani smjestili kod sebe doma i postupno iskoristili priliku te izgradili apartmane. U nekim kućama vlasnici još uvijek žive (to također unaprijed provjerite), većina, međutim, živi u kući u selu, odnosno na kopnu i u uvalu dolaze samo prilikom smještaja turista. Tako se mogu pronaći uvale s jednom kućom, gdje vlasnik ne živi i gdje ćeš biti potpuno sam, npr. u uvali Vela Pogorila ili u uvali Divja Vela, koja je doduše već bliže Sućurju, ali se do nje ne može doći drugačije nego čamcem. Put ovamo jednostavno ne vodi.
Kruh naruči, inače ćeš biti gladan
Ono što smo ovdje najviše cijenili bila je atmosfera mjesta i narav ovdašnjih ljudi. Kao da ovo selo i obližnje uvale uopće nisu na karti. Užurbanost i žurba modernog svijeta ovamo nisu stigli. Još. Čak se i kruh mora naručiti dan unaprijed, u trgovini ga nećeš kupiti. Mještani se bave poljoprivredom, ribarstvom i turizmom. To su dragi i gostoljubivi ljudi koji Vas dočekuju s osmijehom na licu. Ovdje smo upoznali pravu hvarsku narav, toliko različitu od ljudi u užurbanijim gradovima na otoku. Radi se uglavnom o starijoj generaciji, jer mladi odlaze na kopno za poslom. Svatko ovdje uzgaja masline i proizvodi maslinovo ulje (neki još uvijek prema starim izvornim recepturama i postupcima – npr. gospodin Josip u uvali Bristova ili gospodin Miro u uvali Solotiša), koje je moguće kupiti od mještana. Mnogi od njih se također bave lavandom i proizvode ulje lavande. Naravno, ovdje se mogu kupiti i domaće rakije (travarica, rakija, mrtina, orahovica) ili, recimo, med. Na putu do uvale dovoljno je zaustaviti se kod smokve i ubrati svježe smokve. Posvuda raste ružmarin, tu i tamo bademi, a negdje i limuni. Otok ima mnogo toga za ponuditi.
Kad ti već nedostaje civilizacija
Kad poželiš promjenu, možeš otići u ugodan, miran gradić Jelsu, gdje su trgovine s namirnicama, restorani, kafići i suvenirnice. Jelsa je od Bogomolje udaljena otprilike 30 km. Ili, recimo, u Sućuraj, gdje je također trgovina, kafić i restoran. Nama se, međutim, uglavnom nije išlo u grad, uživali smo u željenom miru. Tko jednom okusi očaravajuću atmosferu hvarskih uvala i upozna se s lokalnim ljudima, ne može drugačije nego se stalno vraćati.
